Na svetkovinu Gospe Voćinske, 21. kolovoza vjernici iz župa Požeškog, Posavskog i Zapadno-slavonskog arhiđakonata hodočastili su u Voćin. Od ranih poslijepodnevnih sati pristizale su hodočasničke skupine, a među prvima su stigli hodočasnici pješaci iz posavskog i požeškog kraja koji su na ulazu u Voćin oblikovali procesiju, te s pjesmom na usnama i molitvom u srcu ušli u Gospino svetište i obišli oko njezina lika u oltarnom prostoru. Stigla je također i skupina pješaka iz novljanskog i daruvarskog kraja. Tijekom poslijepodneva pristizali su autobusi sa hodočasnicima iz pojedinih župa, a mnogi vjernici došli su osobnim automobilima.
Na smiraju dana središnje euharistijsko slavlje na otvorenom svetišnom prostoru predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, a propovijedao je msgr. Janusz Stanisław Błachowiak, otpravnik poslova Apostolske Nuncijature u Zagrebu. Koncelebriralo je tridesetak svećenika, dok ih je isto toliko bilo vjernicima na raspolaganju za sakrament svete ispovijedi. Na slavlju su sudjelovale sestre redovnice, bogoslovi Požeške biskupije, vjeroučitelji  te više od petnaest tisuća vjernika. Nakon što je ulazna procesija biskupa i svećenika stigla na svetišni prostor, uz njegov oltarni dio postavljen je lik Gospe Voćinske, kojoj je biskup Antun je uputio pozdrav.
Pozdravljajući nazočne hodočasnike, biskup im je zahvalio za ljepotu vjerničkog srca koju su donijeli iz svojih obitelji i župâ, te im je čestitao blagdan Gospe Voćinske. Pozdravio je svećenike, redovnike, redovnice, đakone, bogoslove, vjeroučitelje i pješake, među kojima je bilo mnogo mladih. Osobiti pozdrav uputio je msgr. Błachowiaku, zaželjevši mu dobrodošlicu u voćinsko molitveno zajedništvo. Naglasio je da nas on kao pripadnik poljskog naroda, koji također veoma časti Blaženu Djevicu Mariju, povezuje i sa sv. Ivanom Pavlom II., utemeljiteljem Požeške biskupije, koji je prije šesnaest godina okrunio lik Gospe Voćinske, i na taj način ostao trajno prisutan u našem voćinskom svetištu. Biskup je potaknuo hodočasnike: «Pogledajte lik Gospe Voćinske. Opet nas je dočekala s Isusom na rukama, jedinog spasitelja čovjeka, te nas svojom majčinskom nježnošću želi privući k svome srcu i Sinu nas svome prikazati, utješiti nas, preuzeti naše tuge i nevolje, moliti s nama za naše osobno, obiteljsko i zajedničko hrvatsko dobro. Pozivam vas da jednodušni u molitvi i pjesmi posvjedočimo Isusovoj Majci tko smo joj mi u Slavoniji, u našoj Požeškoj biskupiji».
U homiliji msgr. Błachowiak je izrazio radost što može zajedno s mnoštvom hodočasnika proslaviti svetkovinu Gospe Voćinske, te je zahvalio biskupu Antunu na pozivu. Prisjetio se kako je prije dvije godine, kad je prvi puta bio u Požegi na slavlju Trećega biskupijskog euharistijskog kongresa, ostao zadivljen ljepotom duhovnih, socijalnih i materijalnih ostvarenja u dvadeset godina postojanja Požeške biskupije. Također je zahvalio biskupu Antunu što je kao predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog na inicijativu Apostolske Nuncijature i Veleposlanstva države Izrael u Republici Hrvatskoj prihvatio u studenom ove godine organizirati izložbu pod nazivom «Sveti Otac u Svetoj zemlji» povodom proslave 25. godišnjice uspostavljanja diplomatskih odnosa između Hrvatske i Izraela.
Govoreći o višestoljetnom štovanju Gospe Voćinske na ovim prostorima, naglasio je kako je tim štovanjem vjera Katolička Crkva o Isusovoj Majci obogaćena povijesnim iskustvom pomoći, utjehe, pobjede dobra nad zlom, te duhovnog rasta tolikih naraštaja vjernika u Voćinu po njezinom moćnom zagovoru. Rekao je da su mu poznata stradanja voćinskog svetišta u nedavnoj prošlosti i ubijanja nedužnih civila u Voćinu i u drugim mjestima na području Požeške biskupije, te je ustvrdio da je obnovljena crkva u Voćinu simbol Božje pobjede dobra nad zlom. Osvrnuvši se na ulomak prvog čitanja iz Djela apostolskih, u kojem sv. Luka govori kako su se apostoli nakon Isusova uskrsnuća u iščekivanu dolaska Duha Svetoga ponovno okupili u Dvorani posljednje večere, i ondje zajedno s Isusovom Majkom u molitvi tražili od Boga pomoć i snagu da mogu biti vjerni Isusovi svjedoci, msgr. Błachowiak je rekao da su toliki hodočasnici u ovom svetištu kroz stoljeća osjetili Marijinu blizinu i po njezinu zagovoru zadobili mnoge milosti, te duhovno i tjelesno zdravlje. Govoreći pak o ulomku drugog čitanja iz Poslanice Galaćanima, u kojem sv. Pavao naglašava činjenicu da je Isus Krist bio rođen od žene kako bismo mi ljudi mogli Božje posinstvo, propovjednik je ustvrdio da se utjelovljenje Sina Božjega, premda ostvareno na djevičanski način, dogodilo u skladu s ljudskom naravi. Naglasio je da Isus po rođenju od žene Marije pripada ljudskom rodu, i da zato što je naš brat po tijelu može nas učiniti svojom braćom i dionicima božanskog posinstva. «Milost posinstva dolazi ljudima po Mariji, koja je Majka Kristova i majka onih koji u Kristu postaju djecom Božjom. Ako u srcima vjernika 'Duh Sina kliče: Abba, Oče!', onda to prema Božjem planu dugujemo i majčinskoj ulozi Presvete Djevice Marije», ustvrdio je msgr. Błachowiak. Govoreći o evanđeoskom ulomku o Marijinom pohodu Elizabeti, u kojem sv. Luka prikazuje Mariju kao novi i istinski «Kovčeg Saveza», odnosno mjesto žive Božje prisutnosti među svojim narodom, msgr. Błachowiak je podsjetio na riječi kojima je sv. Ivan Pavao II. u enciklici «Ecclesia de Eucharistia» protumačio ovaj evanđeoski prizor: «Kad u Pohođenju, u krilu nosi Riječ koja je tijelom postala, Marija je, na neki način prvo 'svetohranište' u povijesti – u kojem se Sin Božji, još nevidljiv ljudskim očima, izlaže na klanjanje Elizabeti». Pohvalne riječi: «Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje», koje je tom prigodom Elizabeta uputila Mariji predstavljaju početak Marijina štovanja u Crkvi, ustvrdio je msgr. Błachowiak. Također je naveo riječi kojima je papa Franjo meditirao o ovom evanđeoskom ulomku:. «Ponekad se i mi zaustavljamo na slušanju, na razmišljanju o onome što bismo trebali učiniti, možda imamo i jasnu odluku koju trebamo donijeti, ali ne prijeđemo na djelovanje. A prije svega, da založimo sami sebe tako što ćemo žurno ići prema drugima da im pružimo našu pomoć, razumijevanje i ljubav».
Na temelju navedenih misli dvojice papâ, propovjednik je pozvao nazočne da nedjeljnim sudjelovanjem na svetoj misi i iskazivanjem djelotvorne ljubavi bližnjima u potrebi, bez odgađanje i bez gledanja na njihovu vjersku i nacionalnu ppripadnost, i oni poput Marije budu živa svetohraništa, time što će Isusovu prisutnost donositi drugima, tješiti ih u njihovim životnim poteškoćama i nevoljama, te svojim zalaganjem u obrani prava na život svakog začetog djeteta, i u promicanju obiteljskih vrijednosti. Homiliju je zaključio molitvom pape Franje: «Marijo, ženo slušanja, otvori naše uši; daj da znamo slušati Riječ tvoga Sina Isusa među tisućama riječi ovoga svijeta; daj da znamo slušati stvarnost u kojoj živimo, svaku osobu koju susrećemo, posebno one koje su siromašne, u potrebi i nevolji. Marijo, ženo odluke, prosvijetli naš um i naše srce, kako bismo bez oklijevanja znali biti poslušni Riječi tvoga Sina Isusa; udijeli nam hrabrost odluke, kako ne bismo dali da nas drugi vuku, dopuštajući im da usmjeravaju naš život. Marijo, ženo djelovanja, daj da naše ruke i noge žurno idu prema drugima, kako bismo im donosili ljubav tvoga Sina Isusa; kako bismo poput tebe u svijet donosili svjetlo Evanđelja».
Nakon popričesne molitve po liturgijskom prostoru na otvorenom krenula je mala procesija s likom Gospe Voćinske kroz okupljeno mnoštvo hodočasnika, koje je uzdizanjem upaljenih svijeća prema njezinom liku popratilo pjesme, poklike i molbenice upućene Isusovoj Majci. Procesija je završila činom povjere nazočnih Isusovoj Majci koju je predvodio biskup Antun. Na svršetku slavlja biskup je poručio hodočasnicima da im se po blizini Marijina srca i njihovo srce usmjerilo prema Bogu i Isusu Kristu i da je na taj način u njihovo srce ušla najveća ljepota – Božja blizina. Pozvao ih je da tu Božju blizinu s ovog slavlja ponesu svojim kućama i prenesu svima oko sebe, a osobito onima čije srce je hladno za Boga i daleko od njegova Sina Isusa Krista. Zahvalio je hodočasnicima pješacima što su žrtvom pješačenja posvjedočili svoje opredjeljenje za Boga. Zahvalio je svećenicima koji su dopratili hodočasnike i što su u ispovjedaonici omogućili Božjem milosrđu da ih dotakne svojom ljubavlju. Osobitu pak zahvalnost za sudjelovanje uputio je msgr. Blachowiaku, radujući se budućim susretima s njime. Nakon što je biskup na sve hodočasnike zazvao Božji blagoslov, lik Gospe Voćinske u procesiji je vraćen na njegovo mjesto u oltarnom prostoru u crkvi, oko kojeg su se sabrali brojni hodočasnici, opraštajući se u molitvi i pjesmi od dragog Marijina lika.